Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata poziva Vas na predavanje pod nazivom: Impossible landscapes – a Study of reclaiming leftover public spaces (Nemogući krajobrazi – Studija vraćanja „ostataka“ javnih površina).
Predavanje će održati g. Leon Plahut, krajobrazni arhitekt iz Rijeke.
Predavanje će se održati 5.1. u 18:00h u knjižnici Bogdan Ogrizović na Cvjetnom trgu.
Pozivamo Vas da dođete u što većem broju te da ove zimske dane upotpunite novim stručnim spoznajama u ugodnom društvu!
Životopis predavača
Leon Plahuta rođen je 28. Svibnja 1990. godine u Rijeci. Nakon završene srednje škole, 2010. upisuje Preddiplomski studij Krajobrazne arhitekture pri Agronomskom fakultetu u Zagrebu kojeg završava 2013. godine sa Završnim radom Uređenje dječjeg igrališta na kupalištu Slatina, Opatija pod mentorstvom doc. dr. sc. Petre Pereković te akademskim priznanjem Manga Cum Laude. Stručnu praksu Preddiplomskog studija obavlja 2011. godine u Studio Perivoj d.o.o., pod mentorstvom dipl. ing. agr. Dobrile Kraljić te svoje prvo internacionalno iskustvo u okviru struke stječe sudjelujući na Međunarodnoj radionici studenata krajobrazne arhitekture Design & Build na otoku Rabu 2013. Iste godine upisuje Diplomski studij Krajobrazne arhitekture IMLA (International Master of Landscape Architecture) pri Hochschule Weihenstephan-Triesdorf
(HSWT) u Freisingu u Njemačkoj. Tijekom studija sudjeluje u mnogobrojnim internacionalnim radionicama pod vodstvom HSWT (u Austriji, Mađarskoj, Rumunjskoj, Italiji i Njemačkoj) te ostvaruje stručnu praksu i usavršavanje u krajobrazno arhitektonskim biroima Stock landschaftsarchitekten (Jena) i Monika Mueller Landschaftsarchitektin
(Icking). IMLA završava obranom Diplomskog rada Impossible landscapes – a Study of reclaiming leftover public spaces u srpnju 2015.
OPIS IZLAGANJA: Impossible landscapes – a Study of reclaiming leftover public spaces (Nemogući krajobrazi – Studija vraćanja „ostataka“ javnih površina)
U današnje vrijeme, intenzivan urbani rast modernih gradova ne generira samo visoke zgrade popraćene velikim infrastrukturnim jedinicama, već ostavlja i prostore „iza“ razvoja. Posljedično, usred takvog razvoja dolazi po fenomena „izgubljenih“ javnih prostora koji postaju „ostatkom“ urbanog tkiva. Ovi „ostaci“ mogu se pojaviti kao odraz jednostrane ekonomske potrebe, neuspješnog planerskog procesa, nedostatka financijske potpore ili strukturalne održivosti. To su prostori koji su napušteni i ignorirani te se, iako su nastali zbog različitih razloga, doimaju „nemogućim“ za ostvarenje bilo kakvog oblika javnog prostora.
Najvažnije od svega, odcijepljeni su od javnog života društva. Shodno tome, postoji nužda da se ti prostori “vrate” ljudima kojima treba biti omogućeno da uvide njihov puni potencijal. Kako bi se suočilo s problematikom vraćanja ovih „ostataka“ javih prostora i ne bi li im se omogućilo novo značenje u okviru gustih javnih površina, praznine urbanog prostornog kontinuiteta moraju se ispuniti unutar okvira definiranih sljedova otvorenih površina koje će generirati nove razvojne mogućnosti.
Ciljevi studije:
- uroniti dublje u problematiku vezanu uz sam nastanak „nemogućih“ krajobraza te definirati temeljne razloge koji uzrokuju njihovu klasifikaciju unutar „ostatka“ urbanog tkiva i koje ih čine „nemogućima“,
- pronaći uspješne primjere transformacije „nemogućeg“ u „moguće“ i definirati kako su nastali,
- stvoriti strateški plan temeljem analiziranog i naučenog,
- provesti testnu oblikovnu studiju na odabranom primjeru „izgubljenog“ javnog prostora te provjeriti u kojoj se mjeri i kako naučeno zaista može primijeniti u realnosti.
Diplomski rad Impossible landscapes – a Study of reclaiming leftover public spaces (Nemogući krajobazi – Studija vraćanja „ostataka“ javnih površina) pisan je u suradnji s kolegicom predavača Yudi Gao-Koehler iz Kine te je u studenom 2015. godine nagrađen s Der Nachwuchspreis des bdla Bayern 2015 (nagrada Udruge krajobraznih arhitekata Njemačke pokrajine Bavarske za mlade profesionalce) te će biti prezentiran u veljači 2016. na Okupljanju članova Udruge krajobraznih arhitekata Njemačke pokrajine Bavarske. Rad je u pisanom obliku definiran unutar četiriju glavnih poglavlja (Opće informacije, Teorija, Analiza slučaja, Zaključak) od kojih su svi pisani skupno osim Analize slučaja koja je rezervirana za već spomenutu testnu oblikovnu studiju na odabranom primjeru „izgubljenog“ javnog prostora (751 industrijski kompleks u Pekingu u Kini kojeg odabire kolegica predavača Yudi Gao-Koehler te Klobučarićev trg u Rijeci u Hrvatskoj kojeg odabire predavač). Analiza slučaja popraćena je povijesnim pregledom „nemogućeg“ javnog prostora, njegovim inventarizacijama i analizama te oblikovnim krajobraznim rješenjem.
